Kia Sportage treće generacije (2010 – 2016) danas može da bude veoma zanimljiva alternativa polovnim Volkswagen Tiguanima, Toyotama RAV4 i Nissan Qashqaijima sličnog godišta. Cene su prihvatljive, ponuda je dobra, a pouzdanost uglavnom solidna. Ipak, nisu svi motori podjednako dobar izbor, a kod popularnog 1.7 CRDi posebno treba obratiti pažnju na nekoliko stvari.
Kia Sportage treće generacije jedan je od automobila kojim je korejski proizvođač definitivno pokazao da više ne želi da prodaje automobile samo zahvaljujući povoljnoj ceni. Kada je predstavljen 2010. godine, Sportage je izgledao modernije i atraktivnije od prethodnika, imao kvalitetniju unutrašnjost i ozbiljno se umešao među tada veoma popularne kompaktne SUV modele.
Danas, petnaestak godina kasnije, upravo to mu je jedna od najvećih prednosti. Dobro očuvan Sportage III i dalje ne izgleda zastarelo, dovoljno je prostran da bude porodični automobil, a na tržištu polovnjaka može da se pronađe za znatno manje novca nego neki evropski konkurenti.
Istina, danas nije lako pronaći očuvan model, ali kome to pođe za rukom, a nije nemoguće jer je ponuda velika, dobiće veoma komforan i prostran porodični SUV po povoljnoj ceni.
Treća generacija, pojavila se krajem 2010. i prodavala se do 2015, odnosno početka 2016. na pojedinim tržištima. Model je 2014. blago osvežen, pa su kasniji primerci zanimljiviji i zbog mlađeg godišta i zbog sitnih unapređenja.
Dugačak je oko 4,44 metra, širok 1,85 metara, međuosovinsko rastojanje iznosi 2,64 metra, tako da nudi sasvim dovoljno prostora za četvoročlanu porodicu. Prtljažnik je takođe jedan od njegovih aduta – 564 litra sa podignutim zadnjim sedištima i 1.353 litra kada se ona obore.
Koji motori postoje?
Ponuda motora je bila prilično široka. Na našem i evropskom tržištu najčešće se sreću atmosferski benzinac 1.6 GDI sa 135 KS, dizel 1.7 CRDi sa 115 odnosno 116 KS, kao i 2.0 CRDi sa 136 ili 184 KS. Posle osveženja u ponudi je bio i 2.0 GDI benzinac sa oko 166 KS, ali taj motor nije prvi izbor kada su polovnjaci danas u pitanju.
Na srpskom tržištu su 2014. zvanično nuđene upravo verzije 1.6 GDI 135 KS, 1.7 CRDi 116 KS, 2.0 GDI 166 KS i 2.0 CRDi sa 136 i 184 KS. Pogon na sva četiri točka i automatski menjač bili su vezani prvenstveno za dvolitarske verzije.
Važna informacija je da motori ove generacije koriste lanac razvoda, pa nema klasične periodične zamene zupčastog kaiša. Ali to nikako ne znači da lanac treba smatrati večnim delom i potpuno ga ignorisati.
1.6 GDI – dobar izbor za manju godišnju kilometražu
Benzinski 1.6 GDI sa 135 KS možda na prvi pogled deluje kao najbezbrižnija opcija. Nema turbo-punjač, nema DPF i nema skup dizelski sistem ubrizgavanja. Za vozača koji godišnje prelazi desetak hiljada kilometara ili manje, posebno ako je veliki deo vožnje gradski, upravo ovaj motor može imati najviše smisla.

Međutim, Sportage nije mali automobil i atmosferskih benzinskih 135 KS mu ne daje naročito živahne performanse. Motor voli obrtaje i prilikom preticanja ili vožnje sa punim automobilom treba češće koristiti menjač. Ni potrošnja nije naročito mala – u realnoj gradskoj vožnji lako može otići preko deset litara.
Treba znati i da oznaka GDI znači direktno ubrizgavanje benzina. Zato se kod primeraka sa većom kilometražom mogu pojaviti naslage na usisnim ventilima, nepravilan rad, problemi sa bobinama ili svećicama, a treba proveriti i potrošnju ulja. Postoje i prijave problema sa lancem i njegovim zatezačem, pa je metalno zveckanje prilikom prvog hladnog startovanja dovoljan razlog za detaljniju proveru.
PROČITAJTE JOŠ:
Ovo je pet znakova da je kilometraža na polovnjaku vraćena – Dalje ne morate ni da gledate
Šta sve probna vožnja može da otkrije pre kupovine polovnjaka i kako prepoznati kvarove
Ovo je pet najskupljih kvarova kod polovnjaka – kako da ih prepoznate pre kupovine
Dakle, 1.6 GDI nije motor kojeg treba izbegavati. Naprotiv, kod uredno održavanog automobila može biti vrlo logičan izbor za kupca koji ne prelazi ogromne kilometraže i želi da izbegne DPF, EGR, turbinu i ostalu dizelsku periferiju.
1.7 CRDi – najlogičniji Sportage za mnoge kupce
Dizel 1.7 CRDi verovatno je jedna od najčešćih verzija Sportagea treće generacije na našem tržištu. Uparivan je sa šestostepenim manuelnim menjačem i prednjim pogonom.
Njegova najveća prednost je ekonomičnost. Sportage sa ovim motorom nije brz automobil, ali 260 Nm obrtnog momenta sasvim je dovoljno za normalnu svakodnevnu vožnju. Fabrička kombinovana potrošnja bila je oko pet litara, dok je u realnim uslovima razumno računati na oko šest do sedam litara, zavisno od načina i uslova vožnje.
Sam motor ima prilično dobru reputaciju, ali sa današnjim kilometražama više nije dovoljno proveriti samo da li lepo pali i vuče. DPF i EGR su među prvim stvarima koje treba proveriti, posebno ako je automobil veći deo života proveo na kratkim gradskim relacijama. Sportage III 1.7 CRDi u ovim verziijama nema AdBlue sistem, tako da je po tom pitanju jednostavniji od kasnijih dizela

A tu dolazimo i do lanca. Popularni 1.7 CRDi koristi lanac razvoda i ima primeraka koji bez problema prelaze velike kilometraže. Međutim, postoje dokumentovani slučajevi problema sa zatezačem i lancem oko 150.000 kilometara, pa nije loša ideja upravo tada obratiti posebnu pažnju na zvuk motora.
Karakteristično kratko metalno zveckanje pri hladnom startovanju ne treba ignorisati. To ne znači da će svaki 1.7 CRDi na 150.000 km tražiti novi lanac, ali je svakako stavka koju treba proveriti pre kupovine.
2.0 CRDi – možda najbolji motor, ali skuplji automobil
Ako želite Sportage koji se vozi onako kako njegov izgled obećava, 2.0 CRDi je znatno ubedljiviji. Verzija sa 136 KS već nudi dovoljno snage i obrtnog momenta, dok je varijanta sa 184 KS prilično raskošna kada su performanse u pitanju.
Dvolitarski R-dizel generalno ima dobru reputaciju i ne važi za problematičan motor. Kao i kod svakog savremenog dizela, sa velikom kilometražom treba proveriti DPF, EGR, turbinu, dizne, kvačilo i prenos, ali sama osnovna konstrukcija motora može da podnese veoma ozbiljne kilometraže uz pravilno održavanje.
PROČITAJTE JOŠ:
Pet najvećih vrlina i pet najvećih mana polovnog Fiata 500L
Toyota C-HR kao polovnjak: Koliko treba strahovati od hibridnog pogona?
Renault Megane IV kao polovnjak: Da li je bolji od Golfa i koji motor odabrati
Problem je što 2.0 CRDi često dolazi sa više dodatne tehnike – pogonom na sva četiri točka, a kod pojedinih primeraka i automatskim menjačem. To znači i više potencijalnih troškova.
Kod 4×4 verzije treba obavezno proveriti da li pogon zaista radi. Kia je za određene Sportage SL proizvedene između 2010. i 2013. imala tehničko uputstvo vezano za hidraulični aktuator AWD sistema, a simptomi mogu biti greška sistema, izostanak pogona zadnjih točkova, buka ili vibracije.
Ako vam četiri pogonska točka nisu potrebna, jednostavniji Sportage sa prednjim pogonom dugoročno je logično jeftiniji za održavanje.
Menjači, trap i sitni problemi
Šestostepeni manuelni menjači uglavnom su dobri, ali na automobilu koji je prešao 150.000 ili 200.000 kilometara stanje kvačila se definiše ili kao pri kraju, ili već je zamenjeno – proverite koji je slučaj kod vašeg polovnjaka. Obratite pažnju na visoku tačku hvatanja, proklizavanje u višem stepenu prenosa i vibracije pri polasku.

Trap nije naročito komplikovan niti skup za održavanje, ali Sportage je relativno težak automobil, često na velikim točkovima. Zato su spone, stabilizatori, silen blokovi i ležajevi stavke koje sa godinama mogu tražiti zamenu.
Šta obavezno proveriti pre kupovine?
Kod Sportagea je servisna istorija važnija od nekoliko desetina hiljada kilometara na satu. Automobil sa 180.000 km koji je redovno servisiran može biti mnogo bolja kupovina od primerka koji pokazuje 120.000 km, ali iza sebe nema račune, servisnu knjižicu niti uverljivu istoriju.
Motor zato prvi put obavezno treba upaliti potpuno hladan. Insistirajte na tome Ako je prodavac već zagrejao automobil pre vašeg dolaska, pitajte zašto. Poslušajte lanac tokom prvih sekundi rada, proverite da li motor mirno radi, pogledajte ima li dima iz auspuha i uradite dijagnostiku u nekom servisu.
Kontrola u servisu je obavzna, jer u pitanju je polovnjak koji je u najboljem slučaju već star deset godina i iza sebe mnogo pređenih kilometara, posebno kada su u pitanju traženije i popularnije dizel verzije.




